O Moj Balkane!
O moj Balkane, Sveta zemljo, divna, stara,
Kroz tebe Dunav se izlijeva, kraljica iz žara.
Gdje planine tvoje Sveto nebo ljube,
I gdje tvoji ljudi hrabrost piju, a strah gube!
Tvoj Jadran, kao plavi biser sija,
I kao zeleni tepih Drina se preko tebe izvija.
Tvoje je obala kamen bijeli u valovima plamti,
Prošlost tvoja našu dušu veže, ona sve pamti.
Makedonija nosi tvoje sunce u oku,
A Hrvatska pjesme pjeva kao tvoja Sava u toku.
Srbija nosi priću kroz tvoju šumu duboku,
A Bosna ljepotom zove tvoja polja i dolinu široku.
Crna Gora jaća je od stijene, ona zate diše,
Kao i Slovenija, sa Triglavom, u zvijezde tvoje ime piše!
Albanija tvoje goste zove,
Ma svi smo mi razlićiti, al sanjamo iste snove!
Tvoja Lipa Balkanska, stablo našeg roda,
One nam je potrebna kao pravda, ljubav i sloboda!
Pod njenim granama topla sjena nas spaja,
Njeno cvijeće lijek je kao Božji dar iz raja.
Tvoji ljudi tebe vole, ti si nama jako drag,
Ali pazi se stranaca i izdajica, svi su oni isti Vrag!
Kako razdore siju meďu srcima smjelim,
Samo da razbiju tvoj ponos, razpršivaju tvoju dijecu svijetom bijelim!
Stobom pod Lipom stojimo, rukom u ruku,
Balkane moj, ne plašiš se ti ni lavu ni vuku!
Jer u tvojim razlikama naša snaga leži,
I samo u jedinstvu štit od svakog jada teži!