O Moj Balkane!

O Moj Balkane!

O moj Balkane, Sveta zemljo, divna, stara,

Kroz tebe Dunav se izlijeva, kraljica iz žara.

Gdje planine tvoje Sveto nebo ljube,

I gdje tvoji ljudi hrabrost piju, a strah gube!

Tvoj Jadran, kao plavi biser sija,

I kao zeleni tepih Drina se preko tebe izvija.

Tvoje je obala kamen bijeli u valovima plamti,

Prošlost tvoja našu dušu veže, ona sve pamti.

Makedonija nosi tvoje sunce u oku,

A Hrvatska pjesme pjeva kao tvoja Sava u toku.

Srbija nosi priću kroz tvoju šumu duboku,

A Bosna ljepotom zove tvoja polja i dolinu široku.

Crna Gora jaća je od stijene, ona zate diše,

Kao i Slovenija, sa Triglavom, u zvijezde tvoje ime piše!

Albanija tvoje goste zove,

Ma svi smo mi razlićiti, al sanjamo iste snove!

Tvoja Lipa Balkanska, stablo našeg roda,

One nam je potrebna kao pravda, ljubav i sloboda!

Pod njenim granama topla sjena nas spaja,

Njeno cvijeće lijek je kao Božji dar iz raja.

Tvoji ljudi tebe vole, ti si nama jako drag,

Ali pazi se stranaca i izdajica, svi su oni isti Vrag!

Kako razdore siju meďu srcima smjelim,

Samo da razbiju tvoj ponos, razpršivaju tvoju dijecu svijetom bijelim!

Stobom pod Lipom stojimo, rukom u ruku,

Balkane moj, ne plašiš se ti ni lavu ni vuku!

Jer u tvojim razlikama naša snaga leži,

I samo u jedinstvu štit od svakog jada teži!